Jelena Jakšić

Dokazujem: Evolucija omanula, ali superheroji postoje

Zašto beba štuca? Jer je misao i reč jednog superheroja – mame!

Nedavno sam pročitala rečenicu: Ako evolucija zaista postoji, zašto onda mame imaju samo dve ruke? Složila bih se da je Darvin nešto debelo omanuo kada je onomad teoretisao. A možda je shvatio stvari do jednog momenta, ali onog trena kada je od majmuna nastao čovek, tj. od majmunice žena, pa od nje majka, evolucija je digla ruke uzviknuvši: ,,Bežim ja odavde!’’ Jer da zaista radi ne bismo imale samo četiri ruke, već i četiri oka, naravno dodatna dva smeštena na leđima. Ipak, ne dajte se zavarati. Mamine supermoći su tu i za razliku od Supermena nema kriptonita koji će ih oslabiti. U današnjem tekstu desiće se konačno upoređivanje snaga i odgovor na pitanje zašto beba štuca!

super mama zasto beba stuca

11. mart 2019. Instagram @jelajabuka:

,,Nemojte da vas zavara ta moderna haljina, šminka od A do Š, kaput prebačen preko ramena u stilu modne blogerke i poza nameštana 15 minuta. To vam je samo jedna, tja, obična, najobičnija Jela. Odelo super Jele noćas i danas čini pamučna majica za dojenje, polu-izbledele helanke i nepočešljana kosa brzinski zbrčkana u punđu. Njena super moć je izvlačenje slinaca iz dečjih noseva brzo, efikasno i uz minimalnu dreku, nunanje deteta od 15 kila pod temperaturom dok ne počne da krcka kičma. Ne zna šijacu masažu, ali zna da trlja, masira i mazi kad zatreba i gde zatreba do besvesti. Njeni su neprijatelji 39,2, vruće čelo i leđa koja gore, kašljanja, povraćanja, dijareje (eto ti, Instagrame, malo realnosti). I kad bi onaj razmetljivac Supermen video šta svaka mama pregura preko glave, ruku i svog strpljenja u roku od 24h uz bolesno dete, od zblama i blama bi skinuo to S sa grudi i bacio plašt na tavan! ’’

I ne samo Supermen, posramila bi jedna mama pola Marvela i trećinu DC-a.

Supermene, mak’se s puta da prođemo

Vip

Možda si, kada si videla naslovnu fotografiju, pomislila ,,Već viđeno. Kakav kliše’’. Isto sam mislila, dok i sama nisam postala majka, jer od tad zaista bih vrlo često potapšala samu sebe po leđima i rekla ,,E Jelo, svaka ti čast!’’ Majčinstvo ti otkrije snagu koju nisi ni znala da poseduješ, strpljenje čije dubine nisi mogla ni da pojmiš i motivaciju za akciju kakvu do sad nisi spoznala. Ali, vratimo se temi, tj. našim superherojima.

Evo recimo baš taj Supermen, naj od naj među super ljudima.

Čovek je baš mnogo jak. Ok, reći ću samo da je jedna mama u stanju satima da nuna, nosa i podiže i to ne samo bebu od 6, već i dete od 16 kila. Sposobna je da izađe iz kuće sa sklopljenim kolicima u jednoj, bebom u drugoj ruci, torbom sa pelenama na ramenu, cucom u zubima, telefonom na obrazu, zaključavajući vrata dok nogom gura kesu za smeće. Svake noći stoički prima udarce poput pete u bradu ili kolena u rebro od strane svog potomka bez da trepne. U stanju je dan da provede čisteći podove, kuvajući ručkove, kačeći „vešove“, igrajući žmurke, sastančeći i kidajući ulogu samostalne preduzetnice, jurcajući od kancelarija do pijaca i fitnes centara, pa da uveče i dalje ima snage da poljubi muža i doda mu hladno pivo iz frižidera. Ono jeste, ima i Supermen pored super junaštva dodatnu šljaku kao novinar, ali postoji jedna sličica iz života ovog heroja koju vam možda nisu otkrili – nakon prosečnog dana u svom životu taj isti Supermen se samo izvrndači na ugaonu garnituru i otvori pivo koje mu je dodala, da ko drugi nego njegova Luis Lejn. Toliko od njega.

Eeee, ali Supermen ima rendgenski vid! Veruj mi, naivni posmatraču, da jedna majka, sve i ako je evolucija omanula sa ona dodatna dva oka, vidi ko HD kamera i to širokougaona. Pritom poseduje i supersluh koji nepogrešivo detektuje posebnu vrstu zvuka – sumnjivu tišinu u dečjoj sobi.

Supermen LETI! Kada se njen potomak nađe u potencijalno opasnoj situaciji, majka ne samo da leti već i levitira, preskače pola sobe u jednom koraku i izvodi upijač poput Vanje Grbića. Da ne pominjem sposobnost hvatanja trogodišnjaka koji isprobava samoubilački manevar na penjalici u parku. Tu se ni Spajdermen ne bi snašao.

Reći ću još da Supermen ima kriptonit, dok mami ni sedam neprospavanih noći za redom ne može ništa sve dok ima kafu.

Dakle, Supermene, mak’ se da prođemo!

Da vidimo dalje. Hulk. Batica koji kada mu dođe žuta minuta od zbunjenog knjiškog moljca postane razjareno zeleno biće leđa širokih ko trokrilni ormar. Izvin’te, a jeste videli majku koju je njen dvogodišnjak konačno izbacio iz takta? Nije da smo ponosne na te momente, ali realno mogle bismo da izađemo ,,na ferku’’ Hulku. Baner postaje impulsivno biće nadljudske snage ne samo kada se razljuti, već i kada se oseti ugroženo ili tužno. Eee, i mame isto tako, samo što se njihova snaga budi onda kada je nosilac tih emocija njihovo dete. Ispraviće i krive Drine da vrate osmeh jednoj maloj glavi. Je l’ vam jasno sad zašto beba štuca? Svakodnevna je misao i pokretač jednog superheroja.

Tako da, Hulk, mislim da možeš i ti da se makneš.

Fleš. Glavna supermoć – brzina. Dajte dotičnom štopericu i dovedite ga da meri za koliko se jedna prosečna mama istušira/našminka/jede/obavi u toaletu što se obaviti mora kada je sama u kući sa novorođenom bebom. Ovom supermoći se služi i godinama kasnije, kada joj realno više i nije toliko potrebna (navika je čudo).

Mislim da imamo pobednika i u ovoj igrici.

Kapetan Amerika i njegova borba za postulate demokratije i modernog poretka zasnovanog na jednakim pravima za sve je, bre, smejurija u odnosu na borbu jedne majke sa svoja dva/tri/četiri ili više čeljadi kada su u pitanju sledeće tačke dnevnog reda:

,,On je prvi počeo!’’
,,Ona ima više!’’
,,To je moooooja igračka!’’
,,Hoću ja prvi!’’
,,Zašto uvek moram ja!’
,,To nije fer!’’
,,Nju voliš više!’’
,,Mene vole više’’
,,Meni nikad ništa ne date!’’
,,Ti me ne razumeš!’’
,,Ali ja to želim i tačka!’’

Itd.

Borba za demokratiju (i zdrav razum) u kući jedne majke bi trebalo da se tumači kao obavezan predmet na Fakultetu političkih nauka. Možda neka mama da se dovede kao specijalni predavač? Ne, realnije je da se zaposli kao profesor. Ma, mamu za predsednika!

Vulverin. Izuzetno snažan. Ok, čekirali smo to. Izoštrena čula. I to. Ojačan skelet sa mogućnošću ubrzanog isceljenja. Istina, zavidne osobine. Ali, zna li taj da je u narodu već itekako poznato da je grip ono što mama preleži STOJEĆI?

Kada Erik pojede bananu, postaje – BANANAMEN! Kada mama popije jutarnju kafu, postaje… wait for it… (bubnjevi u pozadini, muzika doživljava kulminaciju, činele, svetla reflektora na ženu sa kafom u jednoj i dva čeda koja vise na drugoj ruci)… MAMA KOJA JE POPILA JUTARNJU KAFU! A ta može i svet da prevrne naglavačke. Samo ako hoće. Klapa pada. Akcija!

Šta još?

Reći ću vam kakvu sam još supermoć primetila kod jedne prosečne majke. Vidovitost! Ta što može da iscenira u glavi kada su njena deca u pitanju, to ni Marvel ni DC ne mogu da ekranizuju. Nema tih specijalnih efekata koji bi dočarali slike koje ona kreira u mislima. Eto vam još jednog odgovora na pitanje zašto beba štuca. Pa, kako neće kada je deo svake panične misli superheroja koji joj život dade! A nešto mi nije poznato da postoji neki drugi koji može da se izmesti u prostoru i vremenu. Ispravite me ako grešim.

Tu je i moć morfovanja telesnih ekstremiteta, posebno kičme, u gumu dok se izvlači iz zagrljaja usnulog čeda, kao i sposobnost nedisanja, bešumnog kretanja, gotovo bez dodirivanja poda dok se izvlači iz sobe.

I na kraju, ne zaboravimo najmoćniju od svih moćnih super moći koje je svet stripova, SF i akcionih filmova ikada video – super moć stvaranja i rađanja živog bića. Molim lepo, doviđenja!

Evolucija omanula, ali superheroji (ne)postoje

I tako te superherojine hodaju među nama i nose svoje najrazličitije životne uloge, sasvim obične, naoko nevažne znajući da je svetu njihov dvostruki identitet i te kako poznat i te kako potreban. Da ih nikad nije dovoljno. Danju rade, noću bdiju, jer superherojima treća smena ne gine. Neprijatelj je brojan, nosi razna imena – Grčevi, Zubići, Faze, Noćne more, Temperature, Virusi, Gripovi. Podmukao je i uvek napada u kasne sate. Za ove superheroje nema odmora i nema roka trajanja, jer označili su ,,doživotno’’ onog trena kada su pod svetlima porodilišta potpisali učešće u misiji. Nemaju plašt, niti super odela, a ni supersonične spravice i opremu, ali garantujem da imaju daleko veću motivaciju da stvore jedan bolji svet. Ipak, one su te koje pred svojim očima svakodnevno gledaju one kojima taj svet ostavljaju.

Podeli: